Manifestacije mentaliteta ljudi u gramatici njihovog jezika
Ovaj će članak razmotriti pitanje veze između mentaliteta ljudi i gramatičkih karakteristika njihovog jezika. Ovo istraživanje zahtijeva, naravno, privlačnost područjima znanja koja otkrivaju takva mentalna svojstva koja bi mogla karakterizirati različite mentalitete.
U rubrici "10.00.00 Filološke nauke" časopisa
Filološke nauke. Pitanja teorije i prakse
uključen na listu Komisije za ovjeravanje, štampan je članak koji ilustrira važnost upotrebe psihologije sistema i vektora Jurija Burlana u lingvistici.
Predstavljamo tekst članka u časopisu VAK (ISSN 1997-2911):
MANIFESTACIJE MENTALNOSTI LJUDI U GRAMATICI NJEGOVOG JEZIKA
1. Gramatika i psihologija
Ovaj će članak razmotriti pitanje veze između mentaliteta ljudi i gramatičkih karakteristika njihovog jezika. Ovo istraživanje zahtijeva, naravno, privlačnost područjima znanja koja otkrivaju takva mentalna svojstva koja bi mogla karakterizirati različite mentalitete.
Danas je najnovije i najperspektivnije znanje o nekoj osobi, sposobno objasniti maksimum pojava povezanih s osobom, sistemsko-vektorska psihologija Yu. Burlana [13]. Stvaranje ove nauke postalo je moguće zahvaljujući naučnim otkrićima Z. Freuda, S. Spielreina, V. Ganzena, V. Tolkačova i Y. Burlana [4; deset]. Trenutno se ova otkrića počinju primjenjivati u raznim oblastima vezanim za ljude: medicina, psihologija, pedagogija, forenzička nauka [3; 7; deset; jedanaest]. Zahvaljujući otkrivenim mentalnim svojstvima i njihovim pravilnostima, postalo je moguće dati karakteristike koje određuju i individualne karakteristike osobe i njenu mentalnu nadgradnju.
Prema sistemsko-vektorskoj psihologiji Jurija Burlana, osoba je društveno biće, povezano s društvom kao unutarnjim, privatno s vanjskim, općenitim. Priroda obdaruje osobu, prvo, jednom ili drugom nesvjesnom vrstom želje, važne za postojanje i razvoj čovječanstva, i, drugo, svojstvima koja osiguravaju ostvarenje te želje u društvu. Nesvjesne želje usko su povezane sa sviješću, naime, s razmišljanjem, koje samo stvara misli o tome kako ih ostvariti. Kao što znate, misao postoji u jezičkom obliku, uslijed čega je mišljenje usko povezano s jezikom [1]. Budući da je osnova našeg mentalnog svojstva svojstvo privatnog elementa sistema (osobe) da učestvuje u opštem sistemu (u društvu, u razvoju čovječanstva), zanimljivo je razmotriti sličan fenomen na nivou jezika,naime, proučiti primjenu riječi u rečenici.
Pitanje primene reči kao virtuelnog koncepta rečnika u njenoj specifičnoj govornoj upotrebi pokrenuo je švajcarski lingvista S. Bally. Prema ovom naučniku, pojam rječnika definiran je samo njegovim sadržajem kao skup karakterističnih svojstava koja su mu svojstvena, naznačena u rječnicima s objašnjenjima. Upotreba ovog pojma u govoru praćena je njegovom aktualizacijom, odnosno identifikacijom "čistog" pojmovnog pojma sa stvarnom predstavom subjekta koji govori [2, str. 87]. Dakle, funkcija ažuriranja je prevođenje jezika u govor. Ovaj mehanizam se provodi putem takozvanih aktuatora. Dakle, u ce livre (ova knjiga) indikativni determinativ povezuje virtualni koncept knjige sa knjigom koju predstavlja situacija ili kontekst. Upotreba glagola ré gner (vladati) u ličnom obliku ré gnait (vladati),izražavajući vrijeme, osobu i broj glagola, povezuje virtualni koncept vladavine sa određenom vladavinom u prošlosti [Ibid, str. 93–94].
Aktualizacija glagola praćena je njegovom promjenom prema onim gramatičkim (morfološkim) kategorijama koje postoje u jeziku za ovaj dio govora. Tako je, na primjer, u ruskom jeziku nemoguće upotrijebiti glagol bez davanja neodređenog oblika (čitanje) ili ličnog oblika (čitanje, čitanje, čitanje itd.). Što se tiče ovog drugog, nemoguće je upotrijebiti glagol u ovom obliku, a da ga ne promijenimo prema onim morfološkim kategorijama koje postoje u jeziku za glagol u ličnom obliku, naime jedno ili drugo raspoloženje, vrijeme, osoba i broj: glasi, čita, čita, čita, čita itd.
Dakle, morfološke kategorije su svojstvene riječi kako na nivou koncepta rečnika koji se odnosi na određeni deo govora, tako i na nivou aktualizovanog koncepta koji se koristi u rečenici u određenom morfološkom obliku.
Razmotrimo sada pitanje aktualizacije kojih dijelova govora treba proučavati proučavajući vezu između mentaliteta ljudi i njihovog jezika.
Prema teoriji L. Teniera, glagol je srž rečenice, jer samo leksičko značenje glagola pretpostavlja sudionike u situaciji kojom se on izražava [15, str. 26]. Tako, na primjer, situacija naznačena glagolom dati uključuje tri sudionika:
1) agent koji izvodi radnju (onaj koji daje);
2) osoba u čiju korist vrši ovu radnju (ona kojoj je data);
3) objekat koji je u najbližoj vezi sa delovanjem agensa (ono što je dato).
Ovi potencijalni sudionici u situaciji izraženoj leksičkim značenjem glagola nazivaju se njegova valenca. Kada se ovaj glagol primijeni u rečenici, oni se konkretiziraju, tvoreći, na primjer, takve fraze. Knjigu je dao svom bratu, roditelji djetetu daju igračke itd.
Glagol i sudionici u situaciji koju on označava čine rečeničnu strukturu čija je srž glagol:
U rečenici se ova struktura provodi uzimajući u obzir linearnost govora, što omogućava razdvajanje međusobno povezanih strukturnih cjelina i njihovo razdvajanje na zasebne riječi. Tako, na primjer, u frazama On je knjigu predstavio svom bratu, Knjigu je predstavio svom bratu, odabrani dodatak gubi prostornu vezu s glagolom o kojem ovisi. Ili, na primjer, donirana strukturna jedinica raščlanjena je na dva elementa na liniji govora - pomoćni glagol i particip offert, koji čine složeni glagolski oblik: Il offert un livre à son fr è re (Dao je bratu knjiga), vidi [Ibid, str. 30–31, 58].
Dakle, baš kao i morfološke kategorije, svojstva valencije svojstvena su riječi i na razini koncepta rječnika (dati: nekome, nečemu, nekome) i na razini koncepta aktualiziranog u rečenici (Dao je bratu knjiga). Razlikuju se samo na osnovu nerealizacije / realizacije.
Budući da je glagol srž rečenice, trebalo bi razmotriti aktualizaciju ovog određenog dijela govora kako bi se identificirale glavne karakteristike mentaliteta. Što se tiče dodatnih mentalnih svojstava, može se pretpostaviti da se ona odražavaju u aktualizaciji imenica, jer i imenice zauzimaju važno mjesto u rečenici, ukazujući na sudionike u situaciji naznačenoj glagolom.
Drugi odlomak bavit će se aktualizacijom glagola, a treći - aktualizacijom imenica.
2. Aktualizacija glagola
Kao što smo vidjeli u prethodnom paragrafu, obje vrste verbalnih svojstava (gramatičko i valentno) prisutne su i u potencijalnom stanju i u ostvarenom obliku. Analizirani materijal pokazuje da različiti jezici ističu ili jedan ili drugi aspekt jezika: ili riječ kao nositelj leksičkog značenja (a time i valencije), ili riječ kao nositelj gramatičkog značenja. Činjenica je da u jezicima ne postoje samo jednostavni glagolski oblici, koji se sastoje od jedne riječi, već i složeni, koji se sastoje od dvije ili tri riječi. Ako u ruskom postoji tendencija kombiniranja leksičkih i gramatičkih značenja u jednom glagolskom obliku (čitati, čitati), tada su u mnogim zapadnim jezicima vrlo česti složeni oblici koji su kombinacija pomoćnog glagola i participa. Dakle, glagol prevesti (na primjer,u frazi sam preveo tekst), uprkos integritetu kao leksička jedinica, poprima složeni dvokomponentni oblik:
Engleski: Preveo je tekst.
Njemački: Er hat den Text übersetzt.
Francuski: Il traduit le texte.
Prva komponenta (glagol imati) u potpunosti gubi semantiku i izražava isključivo gramatičko značenje: has / hat / - treće lice, jednina, prezent. Leksičko značenje označava samo druga komponenta složenog oblika: prevedeno, ü bersetzt, traduit.
U mnogim zapadnim jezicima, na principu razlikovanja leksičkih i gramatičkih značenja u složenim glagolskim oblicima, izgrađen je čitav sistem gramatičkih vremena i raspoloženja. Pomoćni glagol označava vremensku ravan u odnosu na koju se izražava potpunost / nepotpunost situacije naznačene drugom komponentom (participom). Na primjer, u sljedećim primjerima pomoćni glagol je u sadašnjem vremenu, pa perfektni particip izražava cjelovitost u odnosu na sadašnji trenutak:
Engleski jezik: Pročitao sam …
Njemački: Ich habe… gelesen.
Francuski: J'ai lu …
U sljedećim primjerima pomoćni glagol se koristi u prošlom vremenu, pa perfektni particip označava cjelovitost u odnosu na neki trenutak u prošlosti:
Engleski jezik: Pročitao sam …
Njemački jezik: Ich hatte… gelesen.
Francuski: J'avais lu …
U sljedećim primjerima pomoćni glagol se koristi u obliku budućeg vremena, pa perfektni particip označava cjelovitost u odnosu na neki trenutak u budućnosti:
Engleski: Pročitaću …
Njemački: Ich werde… gelesen haben.
Francuski: J'aurai lu … [2]
U japanskom jeziku glagoli se ne mijenjaju u liku i broju, ali imaju različite oblike, ukazujući na privremene, uslovne, pretpostavljene itd. vrijednosti. Prema tome, u japanskom se pomoćni glagol mijenja prema tim oblicima. Na primjer, ako se dugački oblik formira kombiniranjem prošlog participa na -te / -de sa pomoćnim glagolima iru, oru i njihovim sinonimima (kaite iru - pišem sada), tada privremenim, uslovnim, pretpostavljenim i drugim oblicima su naknadno oblikovani upotrebom istih pomoćnih glagola iru, oru, koji se koriste u odgovarajućem obliku: kaite ita - napisao je, kaite inakatta - nije napisao, kaite ireba - ako je napisao, kaite tj. - vjerojatno ću napisati [3] [8] str. 111].
Za usporedbu, ovdje primjećujemo da u ruskom jeziku, iako postoje složeni vremenski oblici glagola, oni ne čine cjeloviti sistem, kao u gore spomenutim jezicima. Dakle, složeno buduće vrijeme na ruskom jeziku koji ću čitati nije uključeno u sistem složenih vremena formiranih prema sličnom modelu: na našem jeziku ne postoje oblici * Trebao sam čitati, * Čitati moram [4].
Zadržimo se ovdje na još jednom jeziku - kineskom, u kojem se, poput zapadnog i japanskog jezika, o kojima je ranije bilo riječi, leksičko i gramatičko značenje glagola izražava odvojeno. U kineskom jeziku, prilikom označavanja različitih vremenskih ravni, uvek se koristi nepromenljivi glagolski oblik koji izražava samo leksičko značenje. Gramatičko značenje vremena prenosi se u zasebnoj riječi, kroz drugi dio govora - prilog vremena ili čestica (过 [guò], 了 [le]). Dakle, u kineskoj rečenici 昨天 我 吃 鸡 [zuótiān wǒ chī jī] (jučer sam jeo piletinu) glagol prenosi samo leksičko značenje - sama situacija „jesti, uzimati hranu“, bez prenošenja bilo kakvih gramatičkih informacija. Gramatičko značenje izraženo je odvojeno od glagola u prilogu jučer, što ukazuje da je radnja povezana sa prošlim planom [5].
Za razliku od gore razmatranih jezika, ruski i arapski karakteriše tendencija da se leksička i gramatička značenja odrede cjelovito, jednom riječju. Leksičko značenje prenosi se, u pravilu, kroz korijen glagola i djelomično kroz prefikse, a gramatičko značenje izražava se kroz prefikse, sufikse i završetke glagola. Dakle, u ruskom jeziku prošlo vrijeme se formira sufiksom -l i slijedećim završecima: nula (za jedninu muškog roda) -a (za jedninu ženskog roda), -o (za ženski rod jednine) i - i (množina): svirao, svirao, svirao, igrao. U arapskom jeziku prošlo vrijeme glagola tvori se sa sljedećim ličnim završetcima: ْتُ - 1 osoba jednine. نَا –1 osoba, pl. h., ْتَ - 2 l., jed. h., suprug. p., ْتُمْ - 2 god., pl. h., suprug. str., ْتِ - 2 lista, jedinica. h., supruge. R. ْتُنَّ - 2 god., Pl. h., supruge. R. itd. Na primjer, glagol ضَرَبَ pogoditi, pobijediti konjugiran je na sljedeći način: ضَرَبْتُ– udario sam, ضَرَبْنَا– pogodili smo, ضَرَبْتَ– pogodio si, ضَرَبْتُمْ– pogodio (muški), تُنَّبْتِ– pogodio.) Itd. [14, str. 38].
Kao što je gore spomenuto, glagol pretpostavlja dva nivoa:
1) nivo koncepta rječnika, koji je leksičko značenje riječi;
2) nivo aktualiziranog koncepta u korelaciji sa specifičnom zastupljenošću govornika kroz gramatičke kategorije glagola.
Stoga možemo reći da ako je potrebno istovremeno izraziti leksičko i gramatičko značenje glagola, jezik je suočen s izborom šta tačno uzeti za cjelovitost riječi:
1) riječ kao rječnička virtualna jedinica - jedinica s leksičkim značenjem;
2) riječ kao jedinica sa gramatičkim značenjem - značenje uključeno u aktualizaciju glagola.
U različitim jezicima postoji tendencija ka prvoj ili drugoj opciji. U slučaju da dominira tendencija očuvanja integriteta riječi koja odgovara konceptu rječnika, možemo govoriti o naglašavanju vremenskog aspekta, jer je upravo u vremenu, uz bilo kakvu upotrebu u govoru, leksičko značenje koje je potencijalno dat u rječniku glagol je ostvaren.
I obrnuto, ako dominira tendencija izražavanja gramatičkog značenja u jednoj riječi, možemo govoriti o naglašavanju prostornog aspekta, jer se gramatičko značenje formira upravo u prostoru - na liniji govora, u rečenici.
Prema sistemsko-vektorskoj psihologiji Jurija Burlana, svaka osoba ima jedan ili više vektora - to jest, tipove želja i mentalne karakteristike povezane s njihovom provedbom (svojstva, vrijednosti itd.). Pojedinačni vektorski skup, u pravilu, kombinira se s mentalnom nadgradnjom koja predstavlja vrijednosti određenih vektora. U ovoj nauci identificirane su četiri vrste vektora koji čine mentalnu nadgradnju. Mentalitet se temelji na jednom od četiri vektora: mišićnom, analnom, kožnom ili uretralnom [5].
1) Kinezi imaju mišićav mentalitet - mentalitet koji omogućava povećanje "mase", veliki porast stanovništva.
2) Stanovnici arapskih zemalja nositelji su analnog mentaliteta - mentaliteta usmjerenog na očuvanje tradicionalnog načina života.
3) Stanovnici zapadnih zemalja i Japana imaju mentalitet kože - mentalitet usmjeren na ubrzani inovativni razvoj, izgradnju potrošačkog društva (zbog njihovog racionalnog razmišljanja).
4) Rusi imaju uretralni mentalitet - mentalitet koji olakšava proboj u nepoznato zbog svog inherentnog prioriteta opšteg nad određenim i vrijednosti „najviša pravda je iznad zakona“[6].
Psihologija sistemskih vektora Jurija Burlana dokazuje da mišićni i kožni vektori pripadaju kvartelima prostora, a analni i uretralni vektori kvartelima vremena. Prema ovoj nauci, ljudi Kine, Japana i zapadnih zemalja imaju mentalitet povezan sa svemirskim kvartovima (koža / mišići). Kao što smo vidjeli, kineski, japanski i zapadni jezici koje smo ispitivali naglašavaju linearni aspekt glagolskih svojstava - aspekt povezan s gramatičkim dizajnom sadržaja na liniji govora. Dakle, gramatika ovih jezika odražava osobine vektora svemirskog kvarteta.
Suprotno tome, stanovnici Rusije i arapskih zemalja nositelji su mentaliteta vezanog za kvartele vremena (uretralni / analni).
Kao što je gore prikazano, u ruskom i arapskom jeziku postoji tendencija da se naglašava privremeni aspekt glagolskih svojstava - aspekt povezan sa leksičkim značenjem koje se daje u glagolskom rječniku potencijalno i ostvaruje u vremenu, odnosno sa bilo kakva upotreba u govoru. Dakle, ruski i arapski jezik odražavaju osobenosti vektora vremenskog kvartala.
Razmotrite da li se mentalne razlike očituju u bilo kojim drugim gramatičkim osobinama. Prema sistemskoj vektorskoj psihologiji Jurija Burlana, takvi aspekti stvarnosti kao što su unutrašnji i vanjski igraju vrlo važnu ulogu u ljudskoj psihi. Bliski odnos ovih aspekata, stvarajući jedinstveni integritet ljudskog razvoja, očituje se, na primjer, u činjenici da
- promjena vanjske stvarnosti potencijalno je svojstvena samoj psihi i njenim sposobnostima;
- tražimo ostvarenje svojih želja u vanjskom svijetu;
- promijenjena poboljšana stvarnost utječe, pak, na čovjeka i čovječanstvo, podižući ih na novi nivo razvoja.
Ako su sva mentalna svojstva osobe usmjerena na promjenu stvarnosti, a ona ima vanjske i unutarnje aspekte, tada sama svojstva psihe također uključuju oba aspekta. A zbog činjenice da su svijest i razmišljanje povezani s jezikom, ti se aspekti odražavaju u lingvističkim svojstvima.
S tim u vezi, zanimljivo je razmotriti jesu li glagolska svojstva izražena u rečenici samostalno, u samom glagolu ili su otkrivena pod utjecajem vanjskog okruženja, odnosno konteksta, drugih riječi u rečenici.
Kao što je gore prikazano, kineski, japanski i mnogi zapadni jezici ističu linearni, prostorni aspekt - aspekt povezan sa izražavanjem gramatičkog značenja. Stoga će se u tim jezicima uloga vanjskog okruženja razmatrati upravo prilikom identificiranja gramatičkog značenja glagola.
U japanskim i zapadnim jezicima, po pravilu, mnoga gramatička značenja izražena glagolom mogu se odrediti bez utjecaja konteksta. Na primjer, dovoljno je iz rečenice izdvojiti takve francuske oblike kao što su mangeront, verront, feront, i možemo reći da ukazuju na treće lice, množinu, aktivan glas, indikativno raspoloženje, buduće vrijeme. Engleski oblici pića, šetnje ukazuju na upotrebu glagola u trećem licu, jednina, aktivni glas, indikativno raspoloženje, sadašnje neodređeno vrijeme, potvrdno [7]. Ovdje imajte na umu da se na različitim jezicima i u različitim glagolskim oblicima količina i kvalitet izraženih informacija mogu razlikovati. Na primjer, japanski se glagoli ne mijenjaju lično i brojem, ali njihovi oblici mogu sadržavati gramatičke informacije,odsutan u glagolskim oblicima drugih jezika. Dakle, japanski glagol taberu (jesti, jesti) ima sljedeće gramatičke oblike.
taberu, (uljudni oblik - tabemas (u) - sadašnje-buduće vrijeme, potvrdni oblik: ja jedem / jedem, ti jedeš / pjevaš itd.
tabenai, (pristojni tabemasen) - sadašnje-buduće vrijeme, negativan oblik: ne jedem / ne jedem, ne jedete / ne jedete itd.
tabeta, (pristojna tabemashita) - prošlo vrijeme, potvrdno: ja sam jeo, ti si jeo, itd.
tabenakatta (pristojna tabemasen desita) - prošlo vrijeme, negativni oblik: nisam jeo, ti nisi jeo, itd.
tabero, tabeyo - imperativno raspoloženje: jedi! jedi!
tabeyou - raspoloženje volje: jedimo!
tabetara - subjunktivno raspoloženje: ako pjevam, ako pjevaš itd.
tabesaseru - uzročnik: zbog onoga što jedem, zbog onoga što jedete itd.
taberareru - probabilistički oblik: ja bih mogao jesti, vi biste mogli jesti itd. (vidi [16]).
Suprotno tome, kineski se glagoli ne mijenjaju. Karakteristike subjekta (osoba, broj) kojem se pripisuje situacija izražena glagolom slijede iz konteksta, glagolsko vrijeme prenosi se česticama ili prilozima vremena, odnosno slijedi i iz konteksta (vidi primjer dato gore Jučer sam jeo piletinu u kojoj je prošlo vrijeme juče izraženo samo kroz prilog).
Usporedba obje vrste jezika dovodi do sljedećih zaključaka. U japanskom i mnogim zapadnim jezicima, unutarnji element fraze itekako je uključen u izražavanje gramatičkog značenja. Drugim riječima, u tim jezicima unutarnji element fraze sam obavlja funkciju koju bi vanjsko okruženje moglo za njega izvršiti. Stoga je u tim jezicima naglašen vanjski dio prostornog aspekta. I obrnuto, u kineskom jeziku, kada se izražava gramatičko značenje, naglašava se unutrašnji dio - nemanifestirano, skriveno svojstvo koje treba podržati vanjsko okruženje.
Kao što je gore prikazano, ruski i arapski jezik ističu privremeni aspekt - aspekt povezan sa leksičkim značenjem glagola, a time i sa njegovom valencijom. Stoga će se u tim jezicima uloga vanjskog okruženja razmatrati upravo prilikom identificiranja valentne strukture glagola.
Na arapskom jeziku, zavisni status riječi, kroz koji se ostvaruje valencija glagola, može se naglasiti spajanjem glagola i dodavanjem u zajedničku cjelinu kontinuiranim pravopisom. Naravno, to se događa samo u situaciji koja maksimizira takvo spajanje - kada se valencija glagola ostvaruje pomoću zamjenica, ali ova je karakteristika potpuno nekarakteristična za druge jezike. Na arapskom je udario mene / vas / njega itd. napisani su jednom riječju. Kao što možete vidjeti iz sljedećih primjera, odgovarajuće stopljene zamjenice priložene su glagolu ضَرَبَ (he) udario:
ضَرَبَنِي– udario me je
ضَرَبَكَ– udario te je (muško)
ضَرَبَكِ– udario te je (žensko)
ضَرَبَهُ - udario ga je itd. [14, str. 34-36].
Uklanjanje granica između glagola i njegove dopune ukazuje na to da svijest o valentnoj strukturi glagola (pogoditi: nekoga, nekoga, nešto) nije dovoljna i zahtijeva vizuelnu potvrdu. Kroz ovaj kontinuirani pravopis izražena su svojstva glavne riječi da veže zavisne riječi za sebe u većoj mjeri. Stoga možemo reći da se u arapskom jeziku valentna svojstva glagola prenose u odnosu na druge jezike u dovoljno velikoj mjeri zbog vanjskog okruženja.
Suprotno tome, nijedna riječ koja implementira valenciju ruskog glagola nikada se s njim ne stapa u pisanom obliku (na primjer, udario ga je / udario ga / nju / njih). Usporedba ruskog i arapskog jezika u identificiranju valentne strukture glagola omogućava nam da izvučemo sljedeće zaključke. Arapski jezik naglašava unutarnje, nemanifestirano, čemu pomaže vanjsko, dok ruski jezik, naprotiv, naglašava vanjsko, koje sadrži najunutarnjiji, privatni element.
Dakle, pokrili smo sve četiri opcije. Sažimamo ih u sljedećoj tablici:
Kao što je gore spomenuto, prema sistemskoj vektorskoj psihologiji Jurija Burlana, takozvani mišićni mentalitet formirao se u Kini, a mentalitet kože u zapadnim zemljama i Japanu. Štoviše, ova nauka dokazuje da vektori mišića i kože pripadaju kvartalima svemira. Mišićni vektor je unutarnji dio svemirske četvrti, a kožni vanjski dio.
U arapskim zemljama formiran je takozvani analni mentalitet, u Rusiji uretralni. Psihologija sistemskog vektora Jurija Burlana dokazuje da je analni vektor unutarnji dio četvrtine vremena, a uretra njegov vanjski dio.
Dakle, lingvističke činjenice pokazuju da verbalna svojstva razmatranih jezika odražavaju glavne karakteristike mentaliteta njihovih govornika.
3. Aktualizacija imenica
Kao što je spomenuto u paragrafu 1, imenice zauzimaju vrlo važno mjesto u rečenici - drugo nakon glagola, a pretpostavljamo da osobine njihove aktualizacije ukazuju na dodatna svojstva mentaliteta.
Postoje dvije vrste aktualizacije imenice kao koncepta rječnika.
1) Sam čin uključivanja u kontekst daje konceptu rječnika oblik koji govornik ima na umu. Na primjer, na ruskom jeziku, kada je riječ book uključena u frazu Ovo je knjiga o kojoj sam vam juče govorio, koncept knjige pod uticajem konteksta poprima oblik određene individualizirane knjige za sagovornik.
2) Kontekst se ne osjeća uvijek kao dovoljno sredstvo za aktualiziranje koncepta rječnika. Stoga, prije nego što bude uključena u kontekst, imenici je potreban poseban „adapter“koji bi ovaj pojam rječnika unaprijed preveo u aktualizirani, odnosno dao bi mu unaprijed oblik koji govornik ima na umu. Na primjer, kao što primjećuje E. V. Andreeva, na francuskom suprotstavljanje određenih i neodređenih članaka (le / un) ukazuje na određenost ili nesigurnost referenta: J 'ai lu un livre (pročitala sam [neku] knjigu) / C' est le livre dont je vous ai parl é hier (Ovo je [ista] knjiga o kojoj sam vam juče govorio). Opozicija neodređenih / djelomičnih članaka (un / du) stvara diskretnost / nediskretnost: C 'est un veau (Ovo je tele) / C' est du veau (Ovo je teletina). Suprotstavljanje definitivnih i djelomičnih članaka (le / du) daje konceptu oblik potpunog ili djelomičnog referenta: Mets le beurre dans le frigidaire (Stavite puter u hladnjak) / Il mis du beurre sur startine (Mazao je maslac sendvič) [1, str. 264].
U nekim se jezicima imenice aktualiziraju prema prvom tipu, u drugim - prema drugom. U japanskom, ruskom i kineskom jeziku članak nedostaje, što znači da za aktualizaciju imenica tim jezicima treba samo kontekst u kojem koncept "bezobličnog" rječnika samostalno poprima potrebnu formu. Suprotno tome, prisustvo članka na arapskom i zapadnom jeziku ukazuje na nedovoljnu sposobnost imenica da samostalno poprime oblik aktualiziranog koncepta. Pokušajmo objasniti ovu činjenicu.
Kao što je spomenuto u bilješci 6, prema sistemskoj vektorskoj psihologiji Jurija Burlana, Kinezi imaju mišićav mentalitet, Rusi imaju uretralno-mišićni mentalitet, a Japanci muskulokutani mentalitet. Dakle, osobenosti mentalnog sklopa mišića u jednom ili drugom stepenu svojstvene su sve tri ove zemlje. Razmotrimo kako je prisustvo vektora mišića povezano s odsustvom članaka na njihovim jezicima.
Psihologija sistemskih vektora Jurija Burlana dokazala je da je jedno od prepoznatljivih svojstava mišićnog vektora sposobnost zauzimanja zadanog oblika. Zbog toga je u ruskom, japanskom i kineskom jeziku - jezicima naroda s mentalitetom koji posjeduju mišićni vektor - koncept "bezobličnog" rječnika može dobiti potreban oblik isključivo pod utjecajem konteksta. Stoga, zbog mentalnih karakteristika govornika ovih jezika, čini se da njima nije potreban članak. I obrnuto, na arapskom i zapadnom jeziku - jezicima onih naroda čiji mentalitet ne uključuje vektor mišića - konceptu rječnika često su potrebna dodatna sredstva - članak koji mu daje oblik koji govornik ima na umu. To objašnjava prisustvo članka na jezicima kao što su, na primjer, engleski, njemački, francuski, talijanski,Arap.
4. Uticaj jezika susjednih naroda
Kao što je gore spomenuto, prema sistemskoj vektorskoj psihologiji Jurija Burlana, takvi aspekti stvarnosti kao unutrašnji i vanjski igraju vrlo važnu ulogu u ljudskoj psihi. Bliski odnos oba aspekta očituje se na različitim nivoima iu mnogim pojavama. To se posebno ogleda u činjenici da osoba ne samo da utječe na vanjski svijet, već i na vanjsku stvarnost. Isto vidimo i kod formiranja jezika. S jedne strane, ljudi sami, zbog svojih svojstvenih karakterističnih karakteristika, određuju osobenosti stvarnosti koju stvaraju - svoj jezik. Ovo otkriva ulogu unutarnjeg, utječući na vanjsko. Ali, s druge strane, ljudi imaju svojstvo utjecaja vanjskog okruženja. Stoga, kada formiraju svoj jezik, oni su takođe izloženi uticaju drugih naroda i njihovih jezika. Ovo je manifestacija uloge spoljašnjeg, koja utiče na unutrašnju. Razmotrimo koji od ova dva faktora ima odlučujuću prednost u formiranju jezika.
Pretpostavljamo da one zemlje koje naprave najznačajnije promjene u vanjskoj stvarnosti, najjasnije se manifestirajući u bilo kojem području (nauka, tehnologija, ekonomija, politika, umjetnost, religija itd.), Po pravilu, same utječu na formiranje vlastitih jezik. Zbog toga, kao što je gore prikazano, jezici Rusije, Japana, Kine, Engleske, Amerike, Francuske, Njemačke, Italije odražavaju posebnosti mentaliteta ovih zemalja.
Suprotno tome, na zemlje koje se manje svijetlo manifestiraju pod utjecajem su drugih naroda u različitim područjima stvarnosti, uključujući i oblikovanje njihovog jezika. Jezik takvih zemalja možda ne odražava karakteristične osobine njihovog mentaliteta, već osobenosti gramatičke strukture naroda s kojima se odvijala interakcija. Tako, na primjer, gramatička struktura češkog jezika, koja odražava posebnosti gramatike slovenskih naroda, ne nosi otisak mentaliteta kože svojstvenog Češkoj.
Pitanje drevnih jezika zahtijeva zasebno proučavanje. Moguće je da se mentalitet njihovih govornika još nije formirao i da se stoga ne bi mogao odraziti na gramatičku strukturu jezika.
Dakle, u ovom smo članku pokušali pokazati da otkrića sistemske vektorske psihologije Jurija Burlana omogućavaju objašnjenje prisustva / odsustva u jeziku takvih pojava kao što su članak, sistem složenih glagolskih oblika, kontinuirani pravopis glagola i njegovih dopuna. Svojstva psihe koja je otkrila ova nauka otvaraju velike mogućnosti za dalja proučavanja veze između mentaliteta ljudi i njihovog jezika, kao i za proučavanje drugih lingvističkih činjenica povezanih sa ljudskom psihom.
Lista referenci
1. Andrejeva E. V. O značenjima i funkcijama članaka le, l, les u modernom francuskom // Studije iz lingvistike: do 70. godišnjice dopisnog člana Ruske akademije nauka A. V. Bondarka. SPb., 2001. S. 264–276.
2. Bally S. Opšta lingvistika i pitanja francuskog jezika. Moskva: Uvodnik URSS, 2001.416 str.
3. Liječnici-psihijatri o Juriju Burlanu i sistemskoj vektorskoj psihologiji [Elektronski izvor]. URL: https://gorn.me/ (datum pristupa: 18.02.2013).
4. Gadlevskaya D. Psihologija ličnosti - najnoviji pristup [Elektronski izvor]. URL: https://www.yburlan.ru/biblioteka/psikhologiya-lichnosti (datum pristupa: 25.02.2013).
5. Glagoli na kineskom [Elektronski izvor]. URL: https://master-chinese.ru/verbs (datum pristupa: 01.11.2013).
6. Golovash P. Razlike u mentalitetu. Zapanjujući tragovi. [Elektronski izvor]. URL: https://www.yburlan.ru/biblioteka/otlichiya-mentalitetov-oshelomlyayushchie-razgadki (datum pristupa: 07.11.2012).
7. Dovgan TA, Ochirova OB Primjena sistemske-vektorske psihologije Jurija Burlana u forenzičkoj nauci na primjeru istrage nasilnih zločina seksualne prirode // Zakonitost i zakon u savremenom društvu: zbirka materijala XI međunarodne naučne i praktične konferencija / pod ukupno. izd. S. S. Chernov. Novosibirsk: NSTU, 2012. str. 98–103.
8. Lavrentyev BP Praktična gramatika japanskog jezika. M.: Živi jezik, 2002.352 str.
9. Maslov Yu. S. Uvod u lingvistiku. M.: Viša škola, 1987.272 str.
10. Ochirova O. B. Inovacije u psihologiji: osmodimenzionalna projekcija principa zadovoljstva // Nova riječ u nauci i praksi: Hipoteze i odobravanje rezultata istraživanja: zbornik članaka. materijali I međunarodne naučne i praktične konferencije / ur. S. S. Chernov. Novosibirsk, 2012, str. 97–102.
11. Ochirova O. B. Sistematski o toleranciji. Pogled kroz prizmu kulture i civilizacije // Metodološki priručnik za izvođenje seminara i treninga igara usmjerenih na formiranje tolerantne svijesti / ur. A. S. Kravtsova, N. V. Emelyanova. SPb., 2012. str. 109–127.
12. Reformirani A. A. Uvod u lingvistiku. M.: Aspect Press, 1996.536 str.
13. Psihologija sistemskog vektora Yu. Burlan [Elektronski izvor]. https://www.yburlan.ru/ (datum pristupa: 18.02.2013).
14. Savremeni arapski književni jezik. Uvod (Uvod u savremeni književni arapski David Cowan) [Elektronski izvor]. 144 str. https://cs6232.userapi.com/u193276255/docs/01c6b410dd5b/Modern_Literary_A … (datum pristupa: 14.12.2012).
15. Tenier L. Osnovi strukturne sintakse. sa fr. Moskva: Napredak, 1988.656 str.
16. Japanski jezik [Elektronski izvor]. https://www.nippon.temerov.org/gramat.php?pad=verb (datum pristupa: 03.02.2013).
[1] Mnogi lingvisti su istakli vezu između jezika i mišljenja, na primjer, Yu S. Maslov [9, str. 14].
[2] U svim ovim frazama izostavljamo dodatke i okolnosti, prenoseći samo sam princip konstrukcije gramatičkih vremena: pomoćni glagol + prošli particip.
[3] Naša klasifikacija, zasnovana na prisutnosti / odsustvu sistema složenih glagolskih oblika, ne podudara se u potpunosti sa općeprihvaćenom podjelom jezika na analitički i sintetički. Iako je u tradicionalnom opisu jezika glavni kriterij stupanj sinteze, njegova primjena ograničena je na razmatranje samo prevladavajućeg izraza gramatičkih značenja [12, str. 167], umjesto da otkriva samu činjenicu prisutnosti / odsutnosti sistema složenih glagolskih oblika. Tradicionalni kriterij koji prisiljava klasifikaciju japanskog kao sintetičkog jezika ne dozvoljava nam da predstavljamo jezičku zajednicu japanskog i zapadnog jezika - jezika onih naroda koji imaju isti tip mentaliteta.
[4] Znak "*" označava agramatizam fraze.
[5] Identifikacija psihotipova temelji se na početnim premisama kao što su veza između mentalnog i fizičkog i bliska interakcija osobe sa okolnošću. Z. Freud i V. Tolkachev povezuju svojstva psihe sa onim dijelovima tijela koji su u direktnom kontaktu s vanjskim svijetom. Budući da su to oči, uši, usta, nos, uretra, anus, koža i pupčana vrpca, V. Tolkačev (slijedeći Z. Freuda, koji je otkrio prvi vektor) identificira svih osam psihotipova: vizuelni, zvučni, oralni, olfaktorni, uretralni, Analni, kožni i mišićavi. Kako je sva ta otkrića razvio Yu. Burlan [13], može se pronaći u člancima njegovih učenika [4; deset].
[6] Ovdje predstavljamo samo glavne odlike mentaliteta. Imajte na umu da mentalitet Rusije nije samo uretralni, već i uretralno-mišićavi, a mentalitet Japana nije samo koža, već i mišićno-kožni.
[7] Što se tiče pomoćnih glagola, gramatičke informacije koje oni izražavaju karakteriziraju, naravno, samo sam pomoćni glagol, a ne čitav složeni glagolski oblik u cjelini. Na primjer, pomoćni glagol u Il mangé (Jeo je) ukazuje na treće lice, jednina, prezent. I samo u kombinaciji s participom mangé, koji izražava cjelovitost, složeni glagolski oblik mangé izražava prioritet sadašnjosti, odnosno prošlog vremena.
