Aleksandar Gribojedov. Um i srce nisu usklađeni. Dio 7.25 budale za jednog zdravog razuma
Bilo je previše novog u njemu: ponašanje likova, njihov neobičan jezik, ali što je najvažnije, sadržavalo je likove prepoznatljivih ljudi iz društva. Aleksandrovi moskovski prijatelji, koji su uspeli da se upoznaju sa nacrtima komedije, prepoznali su one kojima su njihove primedbe otpisane uloge Famusova, Skalozuba, Molchalina i drugih …
Dio 1. Porodični
dio 2. Kornet sjajne pukovnije
Dio 3. Visoka škola za inostrane poslove
Dio 4. Muzika i diplomatija
Dio 5. Sekretar putujuće misije
Dio 6. U Moskvu, u Moskvu
Boraveći u Moskvi, Griboyedov je pokušavao manje ostati kod kuće. Tamo se osjećao loše. Nastasya Fyodorovna podsjetila je svog sina na potrebu da se vrati u službu generala Yermolova. Aleksander se nije namjeravao vratiti na Kavkaz i zamolio je Nesselrodea da mu produži odmor na neodređeno vrijeme, bez uštede na plaći. Dobijena je dozvola, što majku nije moglo a da ne naljuti.
Da ne bi više čuo njene prigovore, Aleksandar je iskoristio poziv Stepana Begičeva i odvezao se na svoje imanje u Tuli. Griboyedov je opet ostao bez ikakvih sredstava za život, a "Jao pameti" i dalje je trebao značajnu reviziju i nije bilo garancije da će predstava biti objavljena i prihvaćena u pozorištima na scenu.
Bilo je previše novog u njemu: ponašanje likova, njihov neobičan jezik, ali što je najvažnije, sadržavalo je likove prepoznatljivih ljudi iz društva. Aleksandrovi moskovski prijatelji, koji su uspeli da se upoznaju sa nacrtima komedije, prepoznali su one od kojih su otpisane uloge Famusova, Skalozuba, Molčalina i drugih.
U ljeto 1823. godine u blizini Tule rođena je komedija „Jao od pameti“, a negdje na jugu, bilo u Kišinjevu ili Odesi, Puškin je napisao prvo poglavlje svog romana u stihu „Eugen Onjegin“.
Jao od pameti
Iscijedivši iz Moskve sve što je trebalo njegovoj predstavi, shvatio je da je došlo vrijeme da se otvori put publici i čitaocima. U nadi da će službeno priznati svoje umotvorine, Griboyedov je otišao u Petersburg.
Ovdje je upoznao supruga svoje rođake Elizabete, generala Paskeviča, koji će uskoro biti postavljen za vrhovnog zapovjednika u Zakavkazju umjesto generala Jermolova.
Među zabavama i gozbama, Aleksandar nije zaboravio na glavnu svrhu svoje posete Sankt Peterburgu. Daleki rođak Gribojedovih, Vasilij Lanskoj, imenovan je ministrom unutrašnjih poslova i o njemu je zavisila cenzura. Lanskoy je ohrabrio Aleksandra o objavljivanju komedije "Jao od pameti". Preostalo je samo pripremiti rukopis i predati ga cenzurnom odboru.
Nema mučnine od mokraće
Griboyedov, uvijek uredan u poslu, ovaj put ni na koji način nije mogao dovesti rukopis u red. Andrey Zhandr, Aleksandrov djetetov prijatelj, priskočio je u pomoć. Nagovorio je da mu da gomilu zgužvanih prekriženih komada predstave, obećavši da će ih uskoro vratiti.
Vojna brojačka ekspedicija (ured) iz Gendrea obvezala se rastaviti listove s tekstom i prepisati ih. Nekoliko dana kasnije, Aleksandar Sergeevič je dobio gotovu, uredno ukoričenu kopiju svoje drame. Samo jedno Gribojedov nije znao, da je njegova "Jao od pameti", koju su Gendrajci mnogo puta kopirali, već išla u šetnju Peterburgom od kuće do kuće, od salona do salona. Sam autor čitao je svoja djela dvanaest - petnaest puta mjesečno gdje god je to zatraženo.
Ali što je više shvaćao da je stvorio izvanredno djelo, to su ga više iritirale pohvale i ovacije nakon svakog čitanja. Sad je čvrsto znao da se publika smeje oštrim primedbama i karikaturalnim likovima provincijske Moskve, ali je ostao gluv i ravnodušan na suštinu same predstave. „Kako… reći ljudima da me njihova odobravanja bez para, beznačajna slava u njihovom krugu ne mogu utješiti?“, Požalio se Griboyedov.
Odjavivši se, emaskulirajući zvuk, Aleksandar je skliznuo u depresiju. Prošao je period sublimacije zvuka, ono što je učinjeno dramskom piscu više nije prijalo, a u njemu se stvorila duboka zvučna praznina. S jedne strane je rastao osjećaj vlastitog genija, poznat svakoj osobi sa zvučnim vektorom, s druge se povećavao ponor samozadovoljstva. Počeo je mrziti predstavu: "Vrijeme je oblačno, vlažno, hladno, ljut sam na sve, svi su glupi … Nema mokraće bolesne."
Aleksandar je bio u najgorem raspoloženju. Novac je ponestao, luksuzni perzijski poredak odavno je postavljen u zalagaonici, nije bilo snage oduprijeti se gluposti cenzora.
Nevolja je u tome što ste vi Tadej Bulgarin
"Književni listovi" novinara Faddeya Bulgarina objavili su njegov feljton u kojem se, pod imenom pisca Talantina, pogađao Gribojedov, "suprotstavljen svim osrednjim peterburškim piscima", učeći ih kako pisati. Thaddeus Bulgarin bio je poznat po svojoj opsesivnoj servilnosti, beskrupuloznosti kože, pohvalama po mjeri, koje su izdašno platili prodavači knjiga i sami autori.
Kako bi privukao pisce u svoju kuću, nastanio je određenu osobu, njemačku djevojčicu Laenchen (Lenochka), i bez oklijevanja potaknuo na nju tvrdnje muških pisaca. Psihologija sistemskih vektora Jurija Burlana objašnjava ovo ponašanje svojstvima stresnog vektora kože. Radi veće koristi, kožara može žrtvovati ono što ima.
Naravno, niko ne bi vjerovao da je Aleksandar Gribojedov naredio Bulgarinu feljton da bi podigao vlastitu popularnost i prestiž. „Jao od pameti“još nije objavljeno, a vodvilj „Ko je brat, ko je sestra“, koji se uspešno kandidovao u Moskvi, nije prihvaćen u Sankt Peterburgu.
U takvim uvjetima, hvalisanje Bulgarina autoru izgledalo je više kao ruglo nego kao prijateljska podrška. Novinarska izvinjenja iznervirala su Aleksandra.
Po prvi put u životu napustio je društvo prijatelja i rođaka iz Peterburga, želeći da bude sam sa muzikom i "Goreom", koje niko nije želeo da objavi ili postavi.
Povremeno se ton majstor "negira" iz cijelog svijeta i uranja u spašavanje usamljenosti. Griboyedov se uselio u mali stan na prvom spratu na samom ušću Neve. Nikoga nije primio, “zaključao se i danima svirao klavir. Prijatelji su bili zabrinuti za njega. Nakon jedne posete šefu cenzurnog odbora von Focku, Griboyedov se vratio kući u poremećenom stanju i u naletu besa pocepao sve papire koji su mu potpali pod ruku "(Ekaterina Tsimbaeva." Griboyedov ")
Sve nade u legalizaciju predstave koja je rukopisima kružila oko Sankt Peterburga su se srušile. Aleksandar je pretrpio teško razočaranje, što nije moglo a da ne utiče na njegovo fizičko i mentalno stanje.
Tu je Bulgarin ponovo ustao. Kako bi povratio raspoloženje Gribojedova, obećao je da će "progurati" cenzuru, ako ne i cijelu komediju "Jao od pameti", onda barem njene pojedinačne scene. Aleksandar Sergeevič se složio.
Iskusni Bulgarin znao je mnoga zaobilazna rješenja, znao je pričekati pravi trenutak, znao je ko se još jednom treba pokloniti, a koga treba podmititi. Aleksandar, odgojen u krutim okvirima više klase, svom je diplomatskom vještinom izbjegavao takve radnje i radnje nedostojne plemića.
Zabrana objavljivanja
Po potrebi Griboyedov se preselio kod svog prijatelja i rođaka, budućeg decembrista Aleksandra Odoevskog. Nedelju dana kasnije Bulgarin se pojavio u kući Odoevskog uz dozvolu cenzure da objavi Jao od Vita.
Cjelokupni prvi čin komedije objavljen je u bulgarinskoj antologiji "Ruska Talija". Lukavi Bulgarin, izokrenuvši se poput kože, ipak je dobio novog autora sa skandaloznom predstavom u svom časopisu, koji je garantovao prodaju objavljenog izdanja.
Ured poduzetnog Andreja Gendrea uvelike se obogatio prepisivanjem, povezivanjem i distribucijom rukopisa komedije. Neoprezni pisari pogriješili su u tekstu ili ga čak promijenili do neprepoznatljivosti. Što je original postao skuplji. Ubrzo u Rusiji nije ostala nijedna lična biblioteka u kojoj rukopisni primjerak Tuge nije bio na polici među klasicima.
Niko se nije imao vremena osvrnuti unazad, jer je nepostojeće delo postalo klasikom ruske književnosti i proširilo se širom Rusije u iznosu od oko 40 hiljada. Uobičajeni tiraž knjiga u to vrijeme bio je od 1200 do 2400 primjeraka, a samo su Puškinove knjige dostigle 5000.
"Njegova rukom napisana komedija Jao od pameti", prisjetio se Puškin, "proizvela je neopisiv učinak i iznenada ga stavila uz bok našim prvim pjesnicima."
Ako je Sankt Peterburg s oduševljenjem pozdravljao Gribojedovu komediju, Moskva ju je doživljavala kao šampon poznatim Moskovljanima, pronalazeći njihove sličnosti sa likovima likova iz filma Jao iz Vita.
Uvrijeđeni famusovi, pufferi, prešutni igrači, chatskysi prepoznali su se na stranicama komedije i reagirali oštro i ogorčeno, čak nagovarajući i mlađe da izazovu Aleksandra Sergeeviča na dvoboj. Plan Gribojedova je uspio, uspio je "poljuljati" močvaru ruske stvarnosti.
Moskva je podigla bijesnu agitaciju protiv autora. Bilo je izvještaja u Sankt Peterburg da "Jao od pameti" uništava temelje ruskog društva. Cenzori su brzo zabranili objavljivanje i predstojeću produkciju komedije.
Gdje je kut umornog srca?
Prošle su tri godine od odlaska Gribojedova s Kavkaza. Za to vrijeme završio je komediju, stekao popularnost kao modni autor, otkrio šta se događa u glavnim gradovima. Tajna društva odavno nisu više bila tajna, a samo lijeni nisu znali za njih. Oronuli car sretno je proživljavao svoj život i više nije sanjao o novim pobjedama.
Nakon perzijske intelektualne pustinje, Aleksandar se zasitio druženja sa prijateljima, devojkama, piscima i rođacima. Lutanje po tuđim stanovima, nedostatak novca, cenzura, kreativna kriza i neizvjesnost oko usluge kojoj se morao vratiti, jer nije imao drugih sredstava za život. Sve to odvelo je Gribojedova do ozbiljnih promjena raspoloženja.
„Druga igra sudbine je nepodnošljiva, čitav svoj život želim pronaći negde kutak za samoću, a nigde ga nema za mene“(Iz pisma Begičevu 9. septembra 1825). Glavna stvar za ton-majstora je da se koncentrira na zvučnu misao; takvo se stanje može postići samo u tišini i samoći, ali niko mu ih ne može pružiti.
Stepan Begičev je još jednom pozajmio novac prijatelju kako bi se mogao vratiti Ermolovu. 12. septembra stigao je u Feodosiju kako bi otplovio do Kavkaza. Raspoloženje je bilo teško. Aleksandra je ugnjetavala službena i svakodnevna neizvjesnost, opasan položaj bliskih prijatelja s njihovim članstvom u tajnim sindikatima.
Na Krimu ga je obuzela teška depresija, nije mogao naći mjesto za sebe i bio je blizu samoubistva. " Stepanu Begičevu napisao je: „Nepoznata muka! Stepane, daj mi nekoliko savjeta kako da se spasim od ludila ili pištolja, ali osjećam da je ovo ili ono ispred mene."
Neispunjene praznine Praznine vektora zvuka stvaraju psihološko stanje kada život prestaje imati smisla. "Doživljavajući ekstremne patnje, ton majstor dolazi do samoubistva", kaže Yuri Burlan na predavanju o psihologiji sistemskih vektora.
Nedostatak zvuka Gribojedova popunio je tokom rada na komediji Jao od pameti. Njegova popularnost i brzina distribucije kopija rukopisa drame širom Rusije privremeno su pokrpale zvučne rupe ruske kolektivne psihe. Sada je Gribojedovu bila potrebna nova kreativna sublimacija, on ju je tražio i nije našao. Stalno podsjećanje autora na prošli uspjeh Jala od pameti, iritirano i uznemireno.
Možete saznati više o svojstvima zvučnog vektora i o jedinstvenoj apstraktnoj inteligenciji koju on dodjeljuje svom vlasniku na treningu iz sistemske vektorske psihologije Jurija Burlana. Prijava za besplatna predavanja na mreži na linku:
Čitaj više …
