Izgubljen u prijevodu i zvučno-vizuelnoj ljubavnoj formuli
Radim kao prevodilac. Samo ne u uobičajenom smislu te riječi. Svoje zvučne apstrakcije pretočim u vizuelne slike. Ovo nije lakše, ali lakše, uprkos poteškoćama u prevođenju. Jer TAKO i dalje možete pronaći smisao života u očuvanju vrijednosti samog života. Njegov. I bilo koji drugi.
Radim kao prevodilac. Samo ne u uobičajenom smislu te riječi. Svoje zvučne apstrakcije pretočim u vizuelne slike. Ovo nije lakše, ali lakše, uprkos poteškoćama u prevođenju. Jer TAKO i dalje možete pronaći smisao života u očuvanju vrijednosti samog života. Njegov. I bilo koji drugi. Tako da možete sebi reći: „U redu! Činit ću dobro, donositi ljubav, čuvati ljepotu i bit ću sretan!"
Glavna pitanja
Postoje poteškoće sa prevodom. Ja sam samo prilagodnik moje nesvjesne zvučne suštine svjesnoj vizuelnoj manifestaciji. Zašto je tako teško? Budući da su zvučna značenja apstraktna, želje su zamagljene, potrebe su nerazumljive. Pronaći izgovor za činjenicu da ste na Zemlji nije najbolja zabava (ali zbog nečega što smo došli na ovaj svijet?!). Vid daje nekoj lakoći ovoj krutoj strukturi. Daje nadu, ispunjava bojama i emocijama. U njima se, za razliku od hladnog odvajanja zvuka, osjeća život.
Živjeti za ljubav je bolje nego živjeti bez razloga.
Živjeti da bismo činili dobro razumljivije je nego živjeti samo tako.
Popravi ideju
A kakav je hir prijevod? Kome treba? Pogotovo kada postoje poteškoće? Nemate šta da radite?
Činjenica je da je upravo to ono što treba učiniti. Ne od hirovitosti i luksuza. I pronaći mjesto za sebe. Pronađite sebi koordinatni sistem.
„Stalno razmišljam o smislu života. A kako ga ne nalazim, odlučio sam da ću učiniti dobro. Što više ljubaznosti i ljubavi dolazi od mene, što više ljudi oko sebe usrećujem, to se bolje osjećam. Ovo je najbolja nagrada za mene. A novac vam ne treba, - nasmiješi mi se sagovornik, (ako na sistemski način, onda luksuzna kožno-vizuelna) glumica jednog od naših glavnih gradova. "Osim ako taksi nije jeftiniji kad mi se žuri", dodaje ona. Djevojka iz snova sjedi preda mnom. Sve tako graciozno, blistavog izgleda goruće ljepotice i toplih očiju. Nisam je se mogao zasititi.
Razumijem njene riječi. I razumijem poteškoće o kojima govori. Osećam ih kožom, vidom, zvukom. Njegov prevod mi je blizak. Ali ovo je samo jedan primjer manifestacije određenih stanja zvuka i vida. Postoje i drugi. Općenito, slagalica je složena, kombinacija je mnogo, rezultat je izračunat, ali ipak različit.
Prva violina
Zvuk diktira. Vision ostvaruje. Ako je zvuk prilično gola ideja, onda je vizija njegovo „ljudsko lice“. Da, sa svime "ljudskim": ljubavlju, strahom, mržnjom, radošću. Emocije. Greškama. Srce, općenito.
Zvuk je drugačiji. Ne reagira na čovjeka, a to je jedna od poteškoća pri prevođenju. Hvata ideje. Oni su za njega primarni, ostalo su gluposti. Kakva je tvoja neuzvraćena ljubav u poređenju sa svjetskom revolucijom? Ništa. Koliko je ideja bilo krajem 19. - početkom 20. vijeka! Buketi ideja padali su na glave nespremnim i često su izazivali krvave ratove. Za ideju!
Da zvuči, ljudska žrtva nije ništa. On nema humanizam. Ovo je samo vizija, razvijena do najvišeg nivoa - ljudskog.
Zvuk je adapter. Pokvareni adapter može iskriviti samu ideju. Pa, vizija, odgojena u strahu, slijedit će iskrivljenu ideju. Bez koordinatnog sistema - nigdje. I nijedan prijevod neće pomoći. Istovremeno - bez zagonetki! - generalno, uprkos poteškoćama i značajnim fizičkim žrtvama, ljudi su se osjećali sretnije nego danas. Napokon, život je imao ideju. Smislio.
Interni zvučni ekspres
Teško je vizualno osjetiti hladan, odvojen dah zvuka. Izgleda poput vječnog leda, kada zvuk bez razgovora podnosi ljudsku žrtvu radi apstraktne ideje.
Unutra je ključna riječ zvuka. Stoga je toliko želim uokviriti u vizuelnom prijevodu, tako da se može razumjeti bez poteškoća. Stanje „iznutra“daje zvuku dašak beznađa. Slom. Ovaj zvuk juri unutra: od "ja" do "svijeta u meni".
Ali zvučni izraz jednog ton-majstora, zauzetog traženjem smisla života, punom parom može krenuti u drugom smjeru. Kada? Kada se svjesno uključuje - čitaj: shvaća svoju odgovornost prema svijetu za svoju Ideju, a njegovo unutarnje "Ja" ustupa mjesto unutarnjem "svijetu oko sebe". Unutarnje "Ja" uključuje ostale, razumije ih nesvjesno … I u tom stanju može rezultirati potpuno drugom Idejom. Sasvim drugačiji kvalitet i sadržaj.
Izgubljeni u prijevodu: Apstrakcija kroz sliku?
U svakom slučaju, zvuk je uvijek zainteresiran za značenje. I u ovoj apstrakciji leži poteškoća pri prevođenju. Vizija ima slike za to.
Na primjer, sa stanovišta zvuka, fizički svijet je odraz nekih univerzalnih zakona. Za ton-majstora, na fizičkom nivou, ne postoji razlika između osobe i drveta. Na subatomskom nivou smo svi jedno. A ovo je već nekako dokazano.
S druge strane, ista apstrakcija zvuka u prijevodu vida dovodi do potpuno različitih serija. Figurativni. Viziju, uključujući moju, zanima slika. Tako su jednostavni atomi i prostor između njih ispunjeni emocijama, a život je ispunjen bojama: neko jesenskom, neko crno-bijelom zimskom paletom. Drveće može disati i osjećati, ljudi mogu predvidjeti i anđeli zaista mogu postojati.
Pa ipak, koliko je realno služenje ideji pretočiti u služenje čovjeku? Moju današnju sagovornicu, glumicu glavnog grada, takođe brine ovo pitanje: „Više me ne zanima samo fikcija. Želim da se bavim unutrašnjim svetom osobe. Kad vidim da je neko loš, imam želju da pomognem. U početku to nisam shvaćao, ali sada razumijem da ne mogu proći."
Izgubljeno u prijevodu: visokokvalitetni zvuk i ista vizija
Vizualni prijevod u svom najboljem smislu je humanistički prijevod. Uprkos svim poteškoćama, "ljubav" je u ovom prijevodu dostupna i razumljiva. Iz gluve, bezlične Ideje ona se pretvara u stanje punoće, kada kod osobe nema mjesta za strah. Prizor šapće: "Voli svog bližnjeg." Zvuk to nikada neće reći, iako će rado usvojiti sve što može biti korisno za služenje Ideji.
Vizualni prijevod bez teškoća nalaže: "Ljubav". Srednji, čekaj. Morao bih se pozabaviti sobom. Osvijestite svoje motive ponašanja. Shvati i oprosti. Voli sebe. I tek onda da preuzme tebe. Shvatite svoje motive ponašanja. Shvati. Oprosti. Ljubavi.
I bez reda, komšija, moraš razumjeti - nikako. Tek kad nestanu stanja koja me uništavaju: ogorčenost, sidra, kompleksi - i riješim se ovog svakodnevnog ruksaka iza ramena, imam dovoljno snage i prostora da vas razumem, komšija.
U svakom slučaju, svijet vidite kroz sebe. Da biste to vidjeli drugačije, morate proširiti granice svoje percepcije.
Sol cijelog prijevoda (što također stvara poteškoće u razumijevanju) je kvaliteta zvuka i kvaliteta vida. Loš zvuk destruktivna je ideja za čovječanstvo. Loša vizija - sve se zasniva na strahu, a ne na ljubavi. I samo u uvjetima otkrivenih zvučno-vizuelnih prijevoda može se roditi vrlo požrtvovna ljubav kojoj se ponekad divimo.
Promijeni svijet. On to zahtijeva!
Promjena. Prvo svoje. Onda naš. Generale. U jednom od intervjua, moja današnja sagovornica, ta vrlo kožno-vizuelna glumica, rekla je: "Promijenite svijet, on to zahtijeva!"
U nastojanju da ostvarimo svoje želje kako bismo postigli zadovoljstvo, mijenjamo sebe i svijet oko sebe, razvijamo se, oblikujući okolnu stvarnost. Krećemo se duž našeg "Autobana" i vučemo ostatak. Kamo će na kraju otići većina? Do sada, moderno društvo bira potrošnju i fokusira se na pitanja fizičkog postojanja i blagostanja. O očuvanju i produženju života tijela. Ako su i prije 100 godina ideje vladale svijetom, danas ne postoji niti jedna pristojna ideja. Uništeni smo. Iako žurimo u potrazi za „onim, ne znam čime“. Očajna.
Pokušaji koji ne vode do uspjeha mogu dovesti do katastrofe cijelog čovječanstva. Unutrašnja apokalipsa neizbježna je ako ne uspijete sačuvati integritet društva i preživjeti. Šta je za ovo potrebno?
Knockin 'on Heaven
Živjeti život i ne razumjeti zašto je tragedija zvuka. Živjeti život, a ne voljeti, tragedija je vida.
Predmeti su različiti, ali mehanizam tragedije je isti. Igra se samo kada osoba živi da bi primila. I što više dobivamo, to više želimo. Shvaća li svako od nas da živi da bi primao?
Osoba uvijek želi više. Upravo. Stoga postoji samo jedan izlaz: promjena polariteta. Umjesto "sebe" - "od sebe, prema drugima." Umjesto primanja, davanja. Samo davanjem osoba može ispuniti i sebe i svoju okolinu.
Moja sagovornica, pozorišna glumica, pričala je o svojim osećanjima, delila utiske, prisećala se onih koji su na ovaj ili onaj način dodirivali njen svet, njen prostor. Do svojih 40-ih godina, uz pomoć Marqueza, Montaignea, Hemingwaya, Guerre i mnogih drugih, došla je do te spoznaje.
Staza se može znatno skratiti. Optimizirajte prevoditeljske poteškoće što je više moguće, uostalom, napokon smo svi u istom čamcu. A gdje će plutati ovisi o većini općenito i o svakom od nas posebno.