Puškin je naše sve
Šta Puškina čini fokusom „ruskog mentaliteta“? Ovo pitanje proganja ljude koji razmišljaju ne samo u Rusiji. U Londonu, na dan 215. godišnjice pjesnikovog rođenja, američki reditelj M. Becklheimer predstavio je novi dokumentarni film "Puškin je naše sve".
Prolaze vijekovi, ali ime Puškina i dalje je značajno za svjetsku kulturu. Život proučen do dana i sata, obim proučavanja književnog bogatstva, memoari savremenika ne rasvjetljuju fenomen Puškina - „našeg prvog pjesnika, prozaista, istoričara, građanina, ljubavnika i prijatelja“, onoga o kome kaže se: Puškin je naše sve.
Filolozi, pisci, snimatelji i jednostavno ne ravnodušni ljudi ne napuštaju napore da prodru u suštinu misteriozne fraze Apolona Grigorieva i, konačno, da dešifriraju „kulturni genom“, koji je s prvim redovima stiha „Blizu Lukomorja“. … "ugrađeno je u naš mentalitet:„ Puškin je naše sve "…
Dokumentarni film američkog režisera Michaela Beckelhimera s ovim imenom prvi je put prikazan u londonskoj Kući Puškina 6. juna 2014. godine u čast rođendana Aleksandra Sergejeviča Puškina i Dana ruskog jezika. Reditelj je pokušao odgovoriti na pitanje zašto je pjesnik, koji je umro u dvoboju 1837. godine, do danas ostao najčitaniji autor u Rusiji. "Sad je Rusiji Puškin potreban više nego ikad", kaže jedan od junaka filma.
Izvučene iz konteksta, riječi A. Grigorieva mogu izgledati kontroverzno. Zašto je upravo Puškin naše sve, a ne Lermontov ili, na primjer, Tolstoj? Zašto se ime Puškin uvijek prvo pojavljuje u umu kao uopštavajući simbol ruske poezije, ruskog jezika i ruskog svjetonazora? Zašto su citati iz djela Prvog ruskog pjesnika postali toliko dio živog govora da više ne shvaćamo njihovo autorstvo? Zašto je tačno Puškin naše sve?
Prije nego što odgovorimo na ova pitanja, pročitajmo u cijelosti izjavu A. Grigorieva: „Puškin je naše sve: Puškin je predstavnik svega što je duhovno, posebno, takvo što će ostati naše duhovno, posebno nakon svih sudara sa strancima, s drugim svjetovima. Puškin je zasad jedina cjelovita skica naše nacionalne ličnosti, grumen koji je uzeo u sebe … sve što treba prihvatiti, ukloniti sve što treba ukloniti, cjelovitu i cjelovitu … sliku naše nacionalne suštine. Sfera Puškinove emocionalne simpatije ne isključuje ništa što je bilo prije njega i ništa što je nakon njega bilo i što će biti ispravno i organski - naše. Općenito, ne samo u svijetu umjetnosti, već i u svijetu naše socijalne i moralne simpatije - Puškin je prvi i cjeloviti predstavnik naše fizionomije. Zaista, on je naše sve.
Svatko tko čita ove redove sigurno će u njima čuti odjek vlastitih osjećaja. Na nivou subjektivnih osjećaja jeste. Ali postoji li objektivni zakon? Koji je razlog i koji je mehanizam suglasnosti kreativnosti jedne osobe sa stavom ljudi? Jurij Burlan na treningu "Sistemska vektorska psihologija" prvi put objašnjava fenomen Puškina na nivou mentalnog nesvjesnog. Sistematski istražujući vektorsku matricu ruskog mentaliteta i strukturu psihičke organizacije pjesnika A. Puškina, možemo sa sigurnošću reći: Puškin s uretralnim zvukom, sa svom svojom „svetom slobodom“, bio je osuđen na ulogu vođe ruske književnosti, „vladar misli“, prema sopstvenoj definiciji.
Providnost ga je odredila da bude model za prenošenje najboljih osobina ruskog mentaliteta u vremenu: ljubav prema slobodi, neustrašivost, lako predavanje vlastitog života u ime višeg cilja, milost palim, vječnim i beskrajnim duhovnim pretraga. Puškin zaista zaslužuje da se o njemu kaže da je on naše sve.
Puškinova kreativnost i život su nerazdvojni. Pjesnik je stvorio novu stvarnost napisanom Riječi, sjajno reformišući ruski književni jezik svojim divnim strofama. Već u Liceju, sedamnaestogodišnjaka su posjetili ugledni pjesnici: Žukovski, Vjazemski, Batjuškov, poput čarobnjaka za obožavanje. Videći u nemirnom mladiću buduće sunce ruske poezije, bokseri su ga uzeli pod svoje okrilje. Žukovski je do kraja svog života ostao "poraženi učitelj", a zapravo je posrednik pred carem i Pjesnikov spasitelj od sebe - beskompromisan, brz do besa i nespreman da bude šaljivdina u prisustvu suverena.
Savremeni ruski jezik u svom uobičajenom obliku nezamisliv je bez tektonskog pomaka koji je napravio Puškin. "Ruslan i Ljudmila", "Boris Godunov", "Eugen Onjegin" bili su navjestitelji novog književnog ruskog jezika. Pre Puškina nisu pisali na taj način. Nisu se usudili, na primjer, nazvati nogu nogom, ali on se usudio. Usudio se da prekrši granice dozvoljenog i uspostavi svoja pravila igre na ruskom književnom polju, identifikujući sve teme i ideje kasnijeg razvoja ruske književnosti.
Šta je Puškin uradio za nas? Svi smo naučili ponešto i nekako, i znamo da Koschey vene od zlata - takav je njegov udio u našoj šumskoj stepi; da vrač ponekad nosi heroja, ali ne zadugo; da ne možete nabaviti materijalna dobra - naći ćete se u slomljenom koritu; da narod šuti, a onda kako izbija bitka, bitka u Poltavi i ura! lomimo se, Šveđani se savijaju … Mislimo na jeziku koji nam je dao Puškin, u pravom smislu te riječi. Nije slučajno što se od 2011. godine Dan ruskog jezika slavi 6. juna, pesnikov rođendan. Filozof I. Iljin napisao je: „Ne okupljamo se da bismo se sjećali ili„ pamtili “Puškina kao da je bilo vremena zaborava ili gubitka … Ali kako bi posvjedočio i sebi i njemu da je sve što je stvorio lijepo ušlo u samu suštinu ruske duše i živi u svakome od nas; da smo od njega nerazdvojnikako je nerazdvojan od Rusije; da se testiramo njegovom vizijom i prosudbama; da iz nje učimo da vidimo Rusiju, da shvatimo njenu suštinu i njenu sudbinu; da smo sretni kad možemo razmišljati s njegovim mislima i izraziti svoja osjećanja njegovim riječima; da su njegove kreacije postale najbolja škola ruske umjetnosti i ruskog duha; da su proročke riječi "Puškin naše sve" istinite i sada i da neće nestati u vrtlogu vremena i događaja …"
Praunuk Etiopljanina, koji je prve pjesme napisao na francuskom, Puškin sa uretralnim zvukom ispostavilo se da je Rus. Ne znajući ruski jezik kako bi u mladosti trebao, ovaj "Francuz" od ruske je književnosti načinio preživljavanje miliona Rusa, a ruski jezik - moćno sredstvo za savladavanje višejezičnih prostranstava Carstva.
Kockar i duhovit čovjek, dvobojac i zabavljač, zabavan i ljubitelj svih lijepih žena, Puškin je nemjerljivo više od svega što je o njemu napisano. Odredio je razvoj ne samo književnosti, ne samo jezika - sve su to samo posljedice glavne stvari. Tvorac enciklopedije ruskog života vekovima je žigosao kolektivnu nesvest Rusije svojim poznatim talismanskim pečatom. Ovom stigmom, ovim pečatom prepoznajemo vlastiti narod, bez obzira na nacionalnost, rasu i zemlju prebivališta. A. S. Puškin je i lozinka kojom odgovaramo jedni drugima u mraku bezvremenosti i pobjednički poklič na vrhuncu uspjeha: Da, Puškine! O da kučkin sine!
Puškin je naše sve. U sebi je koncentrirao glavna, najbolja, presudna svojstva ruskog mentaliteta. Poput Nojeve barke, i Puškinova je umjetnost apsorbirala sve što se mora sačuvati u bilo kojoj katastrofi. Da biste preživjeli - na sve načine - i ostali sami.
